OGRANAK MATICE HRVATSKE

U spomen na svog dugogodišnjeg člana, samoukog svetonedeljskog slikara, uz virtualnu izložbu Hommage Đuro Kenfelja – Hari (1938. - 2018.), Likovni odjel Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedelji, u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Svete Nedelje, priredio je izložbu njegovih slika u prostorijama Turističke zajednice, kako bi posjetitelji mogli i uživo razgledati neka od njegovih vrijednih likovnih djela.

Izložba se u razdoblju od 23. veljače do 25. ožujka 2021. god., uz poštivanje epidemioloških mjera, može pogledati u prostorijama Turističke zajednice Grada Svete Nedelje u Svetoj Nedelji, Ulica Marijana Stilinovića 1.

Kritički osvrt, odnosno likovnu kritiku na njegov bogati slikarski opus, dala je i prof. Nevenka Miklenić:

„PROLAZI SVE, SVE OSIM SJEĆANJA...“

Koja su naša sjećanja na Đuru? Tko god se našao u njegovom društvu može ga opisati kao dragog, vedrog, druželjubivog, suradljivog, uvijek dobre volje (i kad ne očekuješ), spremnog na razgovor i interes koji je pokazivao sugovornicima. Znao je dobro pjevati i često je pjevušio poznate pjesme hrvatskih interpreta zabavnih nota. Priča se, znao je dobro i plesati.

Sudjelovala sam uz Đuru na žumberačkim kolonijama i bila, uz druge članove, u njegovoj automobilskoj ekipi. Lutanja po žumberačkim padinama i puteljcima te zakuhavanje motora popratio je samo fućkanjem. Njegova staklarska radionica često je bila mjesto druženja. Za potrebe djece, polaznika likovnih radionica, opremio je radove za izlaganje koji su i danas izloženi u društvenim prostorima u Bestovju. Uz radionicu se nalazio i njegov mali atelje u kojem je živio svoje stvaralaštvo i opuštao se iza radnog vremena. Uvijek je pjevušio i fićukao dok je slikao.

Ta raspjevanost prisutna je i u njegovom likovnom stvaralaštvu, a nama je ostavio u nasljeđe slike koje odišu optimizmom, vedrinom ili unutarnjim komentarom. Đuro je, čini se, znao što želi raditi i koji ga motiv inspirira. Ponekad je slikao na poljskom puteljku opčinjen prirodom što je temeljni osjećaj koji se nazire u svim njegovim slikama. Neke je motive naslikao u više sličnih verzija te otuda različitost u autentičnosti. Uz neposredno promatranje motiva, Kenfelja je slikao i po sjećanju, a u radu je koristio razglednice i fotografije te zato neki motivi djeluju „već viđeni“.

On je u rukama posjedovao intuitivnu sposobnost predočavanja i likovne interpretacije viđenog. Pred nama su slike: ulja na platnu, akrili i akvareli manjih formata koji nas pozivaju da im priđemo bliže kako bi opazili dinamične poteze kista te bogatstvo tonova i nijansi. Njihovo treperenje kao i gusti namazi boje razlažu motive u slikarsku fakturu. Njegovim opusom dominiraju motivi pejzaža te flore i faune, donoseći svojevrsnu nostalgiju nad izgubljenim „praiskonskim okvirom nevina svijeta“. Đuro nije mogao ni zamisliti da će taj svijet nestajati pred našim očima u mreži digitalne tehnologije te ograničenosti kretanja i druženja ubrzo nakon njegovog odlaska.

Kenfelja se dotaknuo i animalizma u motivima divljih životinja (konji u trku, medvjed, ptice, antilopa, lavovi...) te mrtve prirode: vaze sa cvijećem. U vedutama gradova prikazao je samoborske ulice i mostove, zagrebačka Kamenita vrata, magličastu Svetu Nedelju te luku u Hamburgu rastapajući poznate obrise građevina u tonove ili kontraste.

Ljudsku figuru nalazimo u komplementarnim motivima toreadora u trenutku kada ga mimoilazi razjareni bik i djevojčice koja jede grožđe u kojima kao da muška i ženska strana govore o temeljnoj strasti za životom.

U vještini slikanja posebno se ističu akvareli, donoseći prikaz biljaka i životinja izvan svog okruženja izdvojenog na bijeloj podlozi i tako predstavljenog kao uzorak nekog secesijskog ukrasa. Doživljajima oko tih malih likovnih bisera pogoduje vještina, svježina i lakoća koja pokazuje autora u slikanju akvarelom.

U motivima krajolika autor svoje doživljaje veže uz more i jezera, uz planine i šume s ponekom kolibom ili kućom, evocirajući mjesto doma. No, ugođaj je taj koji od oblačnog ili olujnog neba do maglovitog jutra ili sunčanog dana, donosi značenje i osjećaj nadovezujući se spontano na simbolističko slikarstvo. Zato nas ti prizori dodatno pozivaju na propitivanje i traženje izgubljenog sklada unutarnjeg i vanjskog, duha i materije, prirode i civilizacije u vremenu koje kao iz futurističkog SF scenarija na to može gledati samo kao na sjećanje.

Njegov rad ovom je izložbom otrgnut zaboravu i donosi ljepotu viđenu okom autora. Kenfeljino stvaralaštvo poziva nas na pogled u arhetipski svijet našeg ljudskog (o)sjećanja.

                                                                                                      Nevenka Miklenić, prof.

„Prolazi sve“ pjeva Jimmy Stanić

(*) Igor Zidić „Tkalac na propuhu“ (Likovne kritike)